ABSTRAKT

Član 1. KOPERACIJA SA DRUGIM ZEMLJAMA
Inicijative namijenjene humanitarnom razvoju - Vijeće Ministara Italije donijelo je odluku o povećanju broja, dekretom priznatih udruženja, komiteta i zavoda, koja će imati finansije za realizaciju humanitarnih, religioznih i lajičkih inizijativa, usmjerenih zemljama koje ne pripadaju Organizaciji za kooperaciju i ekonomski razvoj ( OSCE ). Novčani iznos izdvojen za ostvarenje ovih inicijativa je do četiri miliona lira.

Bileteralni sporazumi za intervencije ne humanitarnog karaktera. U razrađivanju bilateralnih sporazuma o razvoju programa, projekata i pomoći ne humanitarnog karaktera usmjerenih zemljama ne pripadnicama Evropske Zajednice, italijanska Vlada će voditi računa o "raspoloženosti" ovih zamalja za saradnju sa istom. Pomoć ne humanitarnog karaktera neće biti dodijeljena zemljama koje ne budu spriječavale: ilegalan ulazka građana, kriminalaca i kriminalnih organizacija; trgovinu ljudima i prostituciju; prodaju opojnih sredstava i oružja. Ova odluka se odnosi i na poštovanje i koperaciju dviju zemalja u Pravnom i Kaznenom sektoru, kao i poštovanju Internacionalnog zakona o sigurnosti plovidbe.

Revizija programa - Vlada će nastaviti preispitivanje programa koperacije i pomoći ( stav br.2 ) u slučaju da Vlade zainteresovanih zemalja nep usvoje predviđene mjere, odnosno ne budu radile na spriječavanju ponovnog ilegalnog ulaska izgnanih stranaca.

Član 2. KOMITET ZA KORDINACIJU I KONTROLISANJE
Osnovan je Komitet za koordinaciju i kontrolisanje primjene novog zakona.

Član 3. POLITIKA VLADE USMJERENA IMIGRANTIMA
Dokument " imigrantska pitanja " - Svake tri godine (izuzev u slučaju da usvajanje istog ne zahtijeva kraći period) predsjednik predsjedništva objavljuje dokument " imigrantska pitanja".

Ulazak migranata - Broj ulaska imigranata na teritorij Italije utvrđuje se svake godine. U skladu sa odredbama i na osnovu osnovnih pravila utvrđenih programskim Dokumentom, najkasnije do 30-og novembra u tekućoj godini, za svaku narednu godinu definisane su maksimalne kvote stranaca, koje može primiti Država i to kao: radnike koji obavljaju radne aktivnosti u radnom sektoru, koji zavisi od poslodavca ( u daljem tekstu: zavisni rad ), sezonske radnike i rad koji ne zavisi od poslodavca ( u daljem tekstu: samostalan ( privatan rad ). Osim ovoga, u obzir je uzeto i spajanje porodica, i tvz. mjere privremene zaštite ( u skladu s članom 20 ). U slučaju da se ukažu druge mogućnosti, u toku godine je moguće proširiti onostrane dekrete. Broj ulazniph viza i dozvola boravka za zavisan, samostalan, kao i za sezonski rad je ograničen i izdaju se u granicama zaključenih kvota. U slučaju da ne dođe do objavljivanja godišnjeg programskog dekreta, predsjednik predsjedništva može vlastitim dekretom odrediti prelaznu kvotu, imajući u vidu kvote iz predhodne godine.

Član 4. ULAZAK NA TERITORIJ DRŽAVE
Ulazna viza - Ulaznu vizu izdaju italijanska diplomatska ili konzularna predstavništva u zemlji porijekla stranca ili u nekoj drugoj zemlji, u kojoj zainteresovani stranac stalno boravi. U skladu s ovim, italijanska diplomatska ili konzularna predstavništva izdaju strancu ulaznu vizu i uručuju mu, ne njemu razumljivom jeziku (u nedostatku poznavanja engleskog, francuskog, španjolskog ili arapskog) pismeno obavještenje, u kojem ga obavještavaju o pravima i dužnostima, koji se odnose na ulazak i na boravak u Italiji.
Ukoliko podnosilac zahtjeva za izdavanje ulazne vize ne raspolaže rekvizitima predviđenim zakonom, italijanska diplomatska i konzularna predstavništva komuniciraju zainteresovanom na njemu razumljivom jeziku (u nedostatku poznavanja engleskog, francuskog, španjolskog ili arapskog) odbijanje nastavka procesa. Iz sigurnosnih razloga i sigurnosti javnog reda odbijanje ne može biti obrazloženo, osim ako se radi o zahtjevima sljedećih vrsta viza: ulazne radne vize, spajanje familija, zdravstveno liječenje ili upis na fakultet. Prezentacija lažnih ili falsifikovnih dokumenata, kao i lažnih svedodžbi, kpoje podupiru dobijanje ulazne vize, automatski donosi, osim odgovornosti za počinjeno krivično djelo i neprihvatanje zahtjeva.
Pri ulasku na teritorij Italije stranac, koji ima vizu ili dozvolu boravka, treba istu pokazati graničnim vlastima.

Član 5. DOZVOLA BORAVKA
Kome je dozvoljen boravak na teritoriji Italije? - Na teritoriji Države mogu boraviti stranci koji posjeduju dozvolu boravka na ne ograničeno vrijeme (carta di soggiorno), ili običnu dozvolu boravka (permesso di soggiorno), koje su izdate na osnovu pravila predviđenih zakonom. Na teritoriji Italije mogu boraviti i stranci, koji posjeduju dozvolu boravka ili vizu izdate od kompetentnih italijanskih vlasti u nekoj drugoj zemlji članici Evropske Zajednice, ukoliko postoji sporazum između ovih zemalja i Italije. Stranac, koji podnosi zahtjev za dozvolu boravka ili za obnavljanje iste, je podređen fotodaktiloskopskim snimcima.

Koliko traje dozvola boravka? - Dozvola boravka, koja nije izdata u svrhu obavljanja radnih aktivnosti, je samo ulazna viza. Trajanje ovakve vrste dozvole boravka ne može biti:
1. duže od tri mjeseca ( posjete, turizam i poslovni boravak );
2. duže od godine dana ukoliko se radi o obrazovanju (škola ili univerzitet ) ili o pohađanju profesionalnog kursa. Dozvolu boravka ove vrpste moguće je obnoviti, ukoliko se radi o kursevima koji traju više godina;
3. duže od dvije godine za spajanje familija.
Dozvola boravka izdaje se na osnovu ugovora sklopljenog između poslodavca i zainteresovanog stranca ( član 5 - bis ). Trajanje ove dozvole boravka zavisi od vremena, koje je potrebno za obavljanje određene radne aktivnosti i ne može preći:
a) devet mjeseci, ukoliko se radi o ugovoru za više sezona;
b) godinu dana, ukoliko s radi o ugovoru na određeno vrijeme,
c) dvije godine, ukoliko se radi o ugovoru na neodređeno vrijeme.
Kako se produžuje dozvola boravka? - Zahtjev za produženje dozvole boravka podnosi se upravniku policije u provinciji u kojoj stranac boravi. Zahtjev se podnosi najmanje devedeset dana prije isteka postojeće dozvole boravka, ukoliko se radi o dozvoli boravka izdatoj na osnovu radnog ugovora za zavisan posao na neodređeno vrijeme; šezdeset dana prije isteka, ukoliko je postojeća dozvola boravka izdata na osnovu radnog ugovora na određeno vrijeme; trideset dana u ostalim slučajevima. Zahtjev za produženje dozvole boravka je podređen provjeri. Dozvola boravka može biti produžena samo ukoliko zainteresovani raspolaže zakonom predviđenim rekvizitima, a isti zavise od vrste dozvole boravka. Izuzev u posebnim slučajevima, vrijeme trajanja produžene dozvole boravka ne može preći dužinu koju je imala predhodna.
Falsifikacija ulazne vize - Bilo ko, ko falsifikuje ili preinači ulaznu vizu, dozvolu boravka, dogovor o boravku ili neograničenu dozvolu boravka počinio je krivično djelo. Isto se odnosi i na falsifikovanje dokumenta, koji pomažu dobijanje dozvole boravka ( uvjerenja, potvrde, izjave ). Kazna za ovakve prekršaje je kažnjavanje zatvorom, a može biti od jedne do šest godina. Ako se falsifikacija odnosi na akt ili dio akta za koji se može podnijeti i tužba, kazna zatvorom je od tri do deset godina. Kazna je duža ukoliko je počinjena od strane javnih činovnika.

Član 6. DOZVOLA BORAVKA STEČENA NA OSNOVU UGOVORA POTPISANOG S POSLODAVCEM
Građani, koji ne dolaze iz jedne od zemalja članica Evropske Zajednice, kao i građani, koji nemaju nikakvo državljanstvo, mogu dobiti dozvolu boravka samo na osnovu ugovora potpisanog s poslodavcem.Uslovi ugovora su:
· garancija poslodavca da će zaposlenom obezbijediti stan u skladu s odredbama koje predviđa zakon;
· garancija poslodavca da će zaposlenom platiti putne troškove prilikom povratka u domovinu.
Ovaj ugovor se potpisuje u birou za zapošljavanje imigranata i to u provinciji u kojoj borave poslodavac i zaposleni ili u mjestu u kojem ured poslodavca ima legalno sjedište.
Stranac, koji posjeduje dozvolu boravka za obavljanje zavisnog i samostalnog rada, kao i dozvolu boravka stećenu na osnovu prava o spajanju familija, može obavljati i druge aktivnosti ( pohađatip srednju školu, pohađati više škole i fakultete, volonterski rad, profesionalno obrazovanje, itd ).
Studentska dozvola boravka, kao i dozvola boravka izdata u svrhu profesionalnog obrazovanja, mogu biti preobražene u radne dozvole. Broj preobražaja dozvola boravka je ograničen ( član 3, stav 4 ). Zahtjev za preobražaj je moguće uraditi prije isteka posjedujeće dozvole boravka. Prije podnošenja zahtjeva, podnosilac treba imati radni ugovor, odnosno potvrdu koja svjedoči postojanje rekvizita predviđenih članom 26.

Član 7. PRAVA VEZANA ZA DOZVOLE BORAVKA
Studentska dozvola boravka, kao i dozvola boravka izdata u svrhu profesionalnog obrazovanja može prije isteka biti preobražena u radnu dozvolu boravka. Za ostvarenje istog neophodno je predhodno imati ugovor, koji svjedoči da zainteresovani obavlja neku radnu aktivnosti tj. potvrdu koja svjedoči postojanost rekvizita predviđenih članom 26.

Član 8. NE POŠTOVANJE DOMAĆINSKIH OBAVEZA
Bilo ko, ko ugosti stranca ili mu iznajmi stan, odnosno ustupi istom vlastito uživanje nepokretne imovine u selu ili gradu, dužan je dati pismenu obavijest lokalnom vlastima i to u roku od četrdeset osam sati.
Kršenje ove odredbe prouzrokuje novčano kažnjavanje, a iznos kazne je od 160 do 1100 eura.

Član 9. NEOGRANIČENA DOZVOLA BORAVKA ( CARTA DI SOGGIORNO )
Stranac, koji uredno boravi najmanje šest godina na teritoriji Države i ukolpiko je u toku svog boravka imao dozvolu boravka, koja nema ograničen broj obnavljanja, te ukoliko dokaže da je njegov lični dohodak dovoljan za izdržavanje vlastite familije, može podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole boravka na ne ograničeno vrijeme, za sebe, svog životnog saputnika/cu i za maloljetnu djecu koja s njim žive. Ovaj zahtjev se podnosi upravniku policije.

Član 10. KONTROLA GRANICA - Mjere za kordinaciju i kontrolisanje morskih i kopnenih graničnih prelaza, ukoliko se ukaže potreba, donose Ministarstvo unutrašnjih poslova i Nacionalni komitet javne bezbijednosti. Kordinacija italijanskih graničnih vlasti s kompetentnim evropskim vlastima u istom sektoru, poziva se na " Dogovor Shengen ". Način primjenjivanja definiše Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Član 11. ILEGALNI ULAZAK U ITALIJU
· Svako, ko strancu direktno omogući ilegalan ulazak na teritorij Italije, a isto tako i na teritorij bilo koje druge države, prekršio je zakon i time počinio krivično djelo. Kazna za ovakvu vrstu prekršaja je kažnjavanje zatvorom u trajanju od tri godine i novčana kazna u iznosu od 15.000 eura za svakog učesnika u prekršaju. Kazna može biti i strožija ukoliko se radi o prekršaju teže vrste ( pomaganje ulaska kriminalaca, trgovina drogom, itd ).
· Svako, ko iz ekonomskih razloga (čak i indirektno) strancu, koji nema urednu dozvolu boravka, omogući ilegalan ulazak na teritorij Italije, ili na teritorij bilo koje držpave, čije stranac nije državljanin i nema stalno prebivalište, prekršio je zakon i time počinio krivično djelo. Kazna za ovakvo krivično djelo je kazna zatvorom od četiri do dvanaest godina i novčana kazna u iznosu od 15.000 eura za svakog učesnika u prekršaju. Kazna može biti i strožija ukoliko je počinjeno krivično djelo težeg karaktera.
· Kazne iz stava 3 su strožije ako je:
a) na teritorij Italije, na ilegalan način, omogućen ulazak za pet ili više osoba;
b) osoba koja je ilegalno dovedena na teritorij Italije u toku kriomičnog dolaska bila izložena životnoj opasnosti;
c) osoba koja je ilegalno dovedena na teritorij Italije bila izložana ne humanim i ponižavajućim postupcima.
· Ako su djela iz stava 3 izvršena s namjerom da osobe koje su ušle na teritorij Italije budu primorane prostituciji ili na bilo koji način seksualnom iskorištavanju, ili su to maloljetnici, koji će biti "upotrijebljeni" za nedopuštene aktivnosti, kazna zatvorom je od pet do petnaest godina i novčana kazna u iznosu od 25.000 eura za svakog učesnika u prekršaju.
· 9-dva. Italijanski policijski brod, koji u italijanskim vodenim zonama ili u susjednoj zoni primijeti drugi brod i ukoliko postoje osnovane sumnje da je isti umiješan u ilegalno prevoženje migranata, dužan je zaustaviti ga i podvrgnuti inspekciji. Ukoliko su pronađeni elementi, koji potvrđuju učešće u trgovini migrantima, brod se zaplijenjuje i odvodi u državnu luku.
· 9-tri.Vojni brodovi, ukoliko nisu u službi nazionalne odbrane, mogu učevstvovati u aktivnostima iz akta 9-dva.
· 9-čet. Policijski i vojni brodovi mogu izvršavati dužnosti iz akta 9-dva i u vodama van italijanskih granica, u granicama koje dozvoljava zakon Države, Internacionalni zakon i bilateralni i multilateralni dogovori. Intervencija je dozvoljena ukoliko brod plovi pod italijanskom zastavom, a isto vrijedi i za brodove koji plove pod zastavom neke druge države ili su pak bez zastave.
· 9-pet. Načini intervencije vojne mornarice, a isto tako i drugih brodskih jedinica, koje imaju funkciju policije određuju Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane, Carinska služba i transportne infrastrukture.
· 9-šest. Odluke iz stava 9-dva i 9-čet. se primijenjuju i kod kontrole zračnog saobraćaja.

Član 12. PRAVNI IZGON IZ ZEMLJE
Izgon iz zemlje se primijenjljuje zbog očuvanja javne i državne bezbijednosti.
Odluku o izgonu donosi upravnik policije, a stranac koji je dobio odluku o izgonu bit će u pratnji policije tansportovan direktno na državnu granicu.
Stranac, koji boravi na teritoriji Italije i koji u roku od šezdeset dana po isteku dozvole boravka nije podnio zahtjev za njemo obnavljanje, bit će prinuđen da napusti teritorij Italije i to u roku od petnaest dana od dana donošenja odluke. Upravnik policije daje saglasnost na osnovu koje se stranac koji je dobio izgon transportuje direktno na državnu granicu u pratnji policijep, jer bi isti u protivnom mogao ipak ostati na teritoriji Države. S ovom odlukom je saglasan i pokrajinski upravnik policije.
U roku od 48 sati od trenutka donošenja odluke policijski upravnik obavještava sud, koji kao kompetentna pravna institucija daje odluku o direktnoj pratnji stranca na državnu granicu. U roku od 48 sati, sud, kao kompetentna institucija utvrđuje osnovanosti za izgon i potvrđuje odluku. Postupak se izvršava odmah.
Žalba na odluku o izgonu može biti uložena sudu, u mjestu u kojem je donešena odluka o izgonu i to u roku od šezdeset dana od dana primjenjivanja odluke. Sud prihvata ili odbija žalbu i u roku od dvadeset dana od dana ulaganja žalbe daje definitivnu odluku. Žalbu na izgon može uložiti i izgnana osoba osobno, a podnosi se preko italijanskih diplomatskih i konzularnih predstavništava u zemlji porijekla izgnane osobe.
Stranac, koji je izgnan iz Italije, ne može ponovo ući u Italiju bez specijalne autorizacije italijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova. U slučaju kršenja ove odluke, isti je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do jedne godine i po isteku ove kazne ponovo će u pratnji policije biti transportovan na državnu granicu.
Ukoliko je odluku o izgonu donio javni tužilac, a stranac i pored toga ponovo stupi na teritorij Države bit će kažnjen zatvorom od jedne do četiri godine. Istom kaznom bit će kažnjen stranac, koji je izgnan i optužen za počinjeno krivično djelo ( stav13 ), a ponovo stupi na teritorij Italipje.
Izuzev u drukčijem slučaju, zabrana ulaska na teritorij Italije traje deset godina. U zakoniku može biti predviđen i kraći period, ali u svakom slučaju ne kraći od pet godina. Za skraćivanje ovog perioda uzima se u obzir ponašanje stranca za vrijeme boravka u Italiji prije dobijanja izgona ( da li je predhodno bio kažnjavan, kojeg tipa su bili njegovi prekršaji, itd. ).

Član13. IZGON I PROVOĐENJE IZGONA
Centar privremenog boravka (CPB) - Ukoliko proces izgona uz pratnju policije nije moguće odmah izvršiti, policijski upravnik donosi odluku o privremenom zadržavanju stranca u jednom od takozvanih "centara za privremeni boravak" (CPB ). Vrijeme zadržavanja "izgnanika"u ovim centrima, koje određuje i utemeljuje Ministarstvo unutrašnjih poslova, je kratko; samo toliko koliko je neophodno za utvrđivanje državljanstva stranca i osnovnih podataka o njemu.
Upravnik policije, u mjestu u kojem se nalazi centar, prenosi bez zakašnjenja ili u svakom slučaju u roku od 48 sati od donošenja odluke, kopiju predmeta sudu.
Sud, gdje postoje osnove i predpostavke za izgon ili za obustavljanje istog, potvrđuje odluku upravnika policije o zadržavanju stranca u centru za privremeni boravak. Zadržavanje u centru ne može biti duže od trideset dana.
Ukoliko se pojave teskoće za utvrđivanje identiteta i državljanstva, odnosno teskoće za pribavljanje dokumenata za putovanje, sudija na zahtjev upravnika policije može produžiti termin izgona. I ovo produženje ima rok trideset dana.
Ukoliko iz određenih razloga nije bilo moguće izvršiti izgon, a vrijeme predviđeno za boravak u centru privremenog boravka je isteklo, te izgnanog nije moguće više zadržati u centru, upravnik policije naređuje strancu da napusti državu u roku od pet dana. Stranac, koji se i pored ove odluke bez opravdanog razloga zadrži na teritoriji Države počinio je krivično djelo ( Stav 5. - Policijski zakon ) i bit će kažnjen kaznom zatvora od šest mjeseci do godine dana. Po isteku ove kazne, na snazi ostaje kazna koju je kršilac zakona već imao, dakle kazna izgona. U pratnji policije izgnanik se transportuje na granicu države porijekla.

Član 14. NAKNADNI PLAN ZA IZVRŠENJE IZGONA
Odmah po "zadržavanju" sumnjivih lica u policiji, ili kod čekanja definitivne presude, obavještavaju se kako upravnik policije, tako i konzularno predstavništvo zemlje iz koje stranac potiče. Konzularno predstavništvo potvrđuje ( ne ) porijeklo stranca, a samim tim i državljanstvo, te italijanske vlasti " u ime Zakona " izvršavaju izgon i to odmah po isteku vremena koje je predviđeno iz sigurnosnih razloga.

Član 15. IZGON U ZAMJENU ZA IZDRŽAVANJE ZATVORSKE KAZNE
Izgon u zamijenu za kanu zatvorom - Pravo je sudije da stranacu, koji je za počinjeno nenamjerno krivično djelo i dobio kaznu zatvorom, može zamijeniti izgonom. Izgon u zamjenu za zatvosku kaznu se može primijeniti i u nekoj od situacija određenih članom 13. stavom 2. (Član 444. Zakon o krivičnom postupku), ukoliko dosuđena kazna ne prelazi dvije godine i ne postoje uslovi za uvjetno odgađenje dosuđene zatvorske kazne (Kazneni zakon, član 163 i član 14. Stav 1.). Zabrana ponovnog ulaska u Italiju izgnanom strancu ne može biti kraća od pet godina.

Izgon u zamjenu za kaznu zatvorom ne može biti izvršen ukoliko je stranac počinio više krivičnih djela (član 407, stav 2a - Zakon o krivičnom postupku) ili ukoliko je počinio krivično djelo i kažnjen je zatvorskom kaznom, koja prelazi više od dvije godine.
Izgon zamijenjen zatvorskom kaznom - Ukoliko je identifikovanom i zatvorenom strancu izrečena kazna po članu 13., stav 2., ili dosuđena kazna zatvorom koja ne prelazi dvije godine, u zamjenu za izdržavanje kazne izvršava se izgon. Kazna izgonom ne može biti primijenjena ukoliko je stranac počinio više krivičnih djela iz člana 407.stav 2a. (Zakon o krivičnom postupku) i za krivična djela predviđena dekretom.
Na osnovu dekteta i na osnovu informacija od strane policijskih organa o identitetu i državljanstvu stranca sudski nadzornik je kompetentan izdati naredbu o izgonu. Odluka o izgonu se saopštava direktno strancu. Isti, u roku od deset dana ima pravo da sudu uloži žalbu. U roku od dvadeset dana sud donosi definitivnu odluku.
Izgon u zamjenu za zatvorsku kaznu ne može biti primijenjen ukoliko je počinjeno krivično djelo iz člana 19.

Član 16. PRAVO NA ODBRANU
Stranac, koji se nalazi na teritoriji svoje države, jer je dobio izgon, a protiv njega se vodi krivični postupak u Italiji, ima pravo da radi odbrane ponovo stupi na teritorij Italije. Vrijeme zadržavanja na teritoriji Italije je samo onoliko, koliko je neophodno za donošenje definitivne sudske odluke.

Član 17. ODLUKA O GODIŠNJEM ULASKU STRANACA
Određen je broj ulaska stranaca, koji dolaze u Italiju zbog obavljanja zavisnog posla i sezonskih radova ( član 3. stav 4.- Dekret o dodišnjem ulasku stranaca ). Smanjen je broj ulaska stranaca iz onih zemalja, čije vlade ne spriječavaju kriomični ulazak ili se ne odazivaju pozivu da prime u zemlju svoje državljane koji su dobili izgon.
Istim dekretima određen je i broj radnika, koji imaju italijansko porijeklo ( ukoliko je najmanje jedan od roditelja Italijan ili su pak u krvnom srodstvu do trećeg koljena s italijanskim državljanima), a žive u jednoj od zemalja koje ne pripadaju zemljama članicama Evropske Zajednice, i zainteresovani su da uđu u Italiju radi obavljanja kvalifikovanih ili ne kvalifikovanih poslova (isti se prijavljuju italijanskim diplomatskim i konzularnim predstavništima u zemlji porijekla). Ovim dekretom obuhvaćena su sve zemlje koje ne pripadaju Evropskoj Zajednici, a sa kojima je italijansko Ministarstvo vanjskihp poslova uz predhodni dogovor s Ministarstvom unutrašnjih poslova i Ministarstvom rada, sklopilo ugovor o godišnjem ulasku stranaca.
Godišnji dekret i naknadni dekreti u toku godine su unaprijed pripremljeni na osnovu podataka o potražnji radne snage. Broj ulaska stranaca - radnika je raspoređen po regijama i provincijama ( stav 7 ) i donosi se na osnovu obrade podataka, koje obavlja Ministarsvo rada i Ministarstvo za socijalna pitanja.
Svake godine, do 30 novembra, regije komuniciraju Predsjedništvu brojno i socijalno stanje imigranata na vlastitom području. Na osnovu ovih podataka Predsjedništvo određuje broj novih radnih mjesta i broj ulazka stranaca za naredne tri godine, vodeći pri tom računa o društvenom i privrednom stanju u državi.

Član 18. POSAO ZAVISAN OD POSLODAVCA ( NA ODREĐENO I NE ODREĐENO VRIJEME) I SAMOSTALAN RAD
U svakoj provinciji, pri Pokrajinskoj upravi, postoji biro za zapošljavanje imigranata, koji se brine o primanju stranaca u radni odnos, kako na određeno, tako i na neodređeno vrijeme.
Poslodavac, kako Italijan, tako i stranac s urednom dozvolom boravka u Italiji, koji želi primiti u radni odnos jednog stranca, koji ne boravi u Italiji ( na određeno ili ne određeno vrijeme ) treba predstaviti uredu za zapošljavanje imigrnata u Provinciji ili u mjestu u kojem posjeduje poduzeće ili u kojem njegovo poduzeće obavlja radne aktivpnosti sljedeće:
a) zahtjev za izdavanje Nula oste za obavljanje radnih aktivnosti;
b) dokumente koji potvrđuju smještaj radnika - stranca;
c) prijedlog ugovora o boravku i specifičnosti koje se na njega odnose uključujući i odgovornost plaćanja troškova prilikom povratka stranca u zemlju porijekla;
d) izjavu, u kojoj se obavezuje da će birou za zapošljavanje stranaca komunicirati moguće promjene radnog ugovora sa strancem.
Ukoliko zainteresovani poslodavac ( Italijan ili stranac s urednom dozvolom boravka u Italiji ) nema već predodređenog radnika, može tražiti jednu ili više osoba koje se nalaze na listi čekanja, poštujući pri tom već određene kriterije ponude i potražnje. Nula osta i gore navedena dokumentacija su neophodni.
Biro za zapošljavanje imigranata komunicira potražnju radne snage Centru za zapošljavanje u Provinciji ( po odredbi člana 4 zakonskog Dekreta donešenog 23.12.1997, br. 469 ).
Biro za zapošljavanje imigranata prosljeđuje obavijest telematskim putem drugim centrima za zapošljavanje imigranata, trudi se da informacije o ponudi budu dostupne na internet sajtovima i svim sredstvima komuniciranja. Dužnost je ovog ureda, da aktivira sve promjene koje nastanu u članu 2 (Zakonske naredbe od 21 aprila 2000. br. 181.). Ukoliko se u roku od dvadeset dana centru za zapošljavanje imigranata nije p "ponudio" niti jedan potencijalni radnik, teritorijalni centar komunicira poslodavcu negativnu pismenu obavijest. U protivnom, komunicira poslodavcu imena i profesije zainteresovanih osoba.
Biro za zapošljavanje imigranata u roku od četrdeset dana od dana podnošenja zahtjeva (ukoliko su ispoštovani propisi iz stava 2 i propisi za potpisivanje kolektivnog ugovora ) u dogovoru s upravnikom policije izdaje nula ostu, poštujući pri tom zakonom predviđeni broj ulaska stranaca za određenu zemlju. Kod donošenja ove odluke vodi se računa o profesionalnoj spremnosti stranca (član 3., stav 4. i članom 21.) i poštuju zahtjevi poslodavca.
Biro za zapošljavanje imigranata prenosi svu dokumentaciju italijanskom konzularnom uredu u zemlji porijekla stranca.
Rok trajanja nula oste za obavljanje poslova, koji zavise od posladavca, ne može biti duži od šest mjeseci, polazeći od dana izdavanja iste.

Italijanska konzularna predstavništva u zemlji porijekla stranca (poslije prihvatanja i uvažavanja potrebnih dokumenata) izdaju strancu ulaznu vizu s preciznom indikacijom kodeksa. Kodeks se komunicira Birou za zapošljavanje imigranata u Italiji. Po ulasku u Italiju stranac je dužan da se u roku od osam dana prijavi Birou za zapošljavanje stranaca, koji je izdao nula ostu za njegov ulazak u Italiju. U istom uredu stranac potpisuje ugovor o boravku. Orginal ugovora o boravku zadržava "šalterska služba biroa za zapošljapvanje imigranata". Jedna kopija se proslijeđuje italijanskim konzularnim predstavništvima, a jedna birou za zapošljavanje.
Poslodavac, koji ne komunicira birou za zapošljavanje imigranata bilo kakvu promjenu koja se odnosi na ugovor potpisan sa strancem, bit će kažnjem novčanom kaznom od 500 do 2.500 euro. Za utvrđivanje i određivanje sankcija je kompetentan pokrajinski upravnik.
Gubitak radnog mjesta ne znači i momentalni gubitak dozvole boravka, kako za radnika - stranca, tako ni za članove njegove porodice. Radnik, koji je obavljao radne obaveze za svog poslodavca i imao je dozvolu boravka, s prestankom radne aktivnosti ( čak i kada je to samovoljno ) može biti ponovo upisan na listu ne zaposlenih u birou za zapošljavanje imigranata, sve dok njegova dozvola boravka ima važnost.
Ovo se ne odnosi samo na strance koji su imali dozvolu boravka za obavljanje sezonskih poslova i važnost ove dozvole boravka je bila kraća od šest mjeseci.
U slučaju da se radnik - stranac vrati u zemlju porijekla, zadržava pravo na socijalno osiguranje stečeno u toku svog boravka i rada u Italiji sve do 65 godina života, a isto tako i minimalan novčani doprinos, ukoliko je u toku svog boravka ostvario pravo na to (član 1. Stav 20.; Zakon od 08.08.1995, br. 335). Ovo se ne odnosi na strance koji su u Italiji boravili zbog obavljanja sezonskog rada.
Priznavanje diploma - Pravo na priznavanje diplome stečene van Italije imaju kako Italijani, tako i stranci, koji dolaze iz zemalja koje ne pripadaju Evropskoj Zajednici. Svi stranci, koji imaju urednu dozvolu boravka na teritoriji Italije, imaju pravo pohađati kurseve za kvalifikovani rad, a isto tako i kurseve prekvalifikacije.

Član 19 AKADEMSKI PRIORITET
Regioni, autunomne provincije, Ministarstvo rada, uredi za socijalna pitanja, Minisrarstvo obrazovanja, Univerziteti, Instituti za istraživanja, mogu u drugim zemljama organizovati profesionalne kurseve usavršavanja namijenjene strancima kojima će biti omogućen dolazak u Italiju. Kursevi mogu biti realizovani u saradnji s drugim regijama, provincijama, i lokalnim zavodima, a isto tako i internacionalnim organizacijama. Cilj ovih kurseva je "preseljavanje" radnika - stranaca u Italiju i njihovo uvrštavanje u produktivne sektore za najmanje tri naredne godine.

Član 20. SEZONSKI RAD
Poslodavac, Italijan ili stranac koji ima urednu dozvolu boravka, koji želi dati sezonsko radno mjesto strancu, treba podnijeti zahtjev birou za zapošljavanje imigranata u provinciji u kojoj boravi. Ukoliko zainteresovani poslodavac nema već predodređenog potencijalnog radnika biro za zapošljavanje imigranata odmah komunicira ponudu radne snage kompetentnom Centru za zapošljavanje, koji u roku od pet dana potvrđuje raspoloživosti radnika, te time popunjava broj predviđenih radnika za određeni sezonski period.
U roku od deset dana (maximalno dvadeset), biro za zapošljavanje imigranata izdaje odobrenje za ulazak stranca na teritorij Italije.
Odobrenje za obavljanje sezonskog posla izdaje se na dužinu od dvadeset dana (minimalno) do devet mjeseci (maximalno). Dužina odobrenja zavisi od vrste sezonskog posla.
Regionalne Komisije (član 4, stav 1, zakonodavnog dekreta od 23 decembra 1997, br. 469,) mogu sklopiti sporazum o zapošljavanju sa regionalnim sindakatima, mjesnim ustanovama i sa zainteresovanim poslodavcima u regijama u kojima postoji potreba za radnicima za obavljanje sezonskih poslova. Cilj ovih sporazuma je podupiranje ulaska stranaca za obavljanje sezonskuh poslova.

Član 21. ULAZAK I BORAVAK ZA OBAVLJNJE SAMOSTALNOG RADA
Radnik, koji ne dolazi iz jedne od zemalja članica Evropske Zajednice treba pismeno dokazati da raspolaže stambenim smještajem u mjestu u kojem ima namjeru boraviti, a isto tako predstaviti i lični godišnji dohodak. Visina ličnog dohotka treba biti viša od minimalno predviđenog, da bi zainteresovani radnik bio oslobođen plačanja sanitarnih troškova.
Diplomatsko predstavništvo ili konzularni ured u zemlji porijekla, ukoliko zaintresovani raspolaže potrebnim rekvizitima, izdaje dozvolu boravka za obavljanje samostalnog rada.

Član 22. SPORTSKE AKTIVNOSTI
Minpistarstvo za sportske aktivnosti i društvena dobra utvrdilo je maksimalni broj ulaska stranih sportista. Isto se odnosi na profesionalne sportiste i na sve aktivnosti u oblasti sporta koje su plaćene. Broj dozvola boravka ove vrste podijeljen je između nacionalnih sportskih federacija.
Ovim članom je određen i broj ulaska profesionalnih medicinskih radnika (medicinske sestre/braća).

Član 23. SPAJANJE FAMILIJA
Stranac, s urednom dozvolom boravka, može tražiti ujedinjenje:
· sa zakonitim bračnim drugom;
· sa maloljetnom djecom, koju izdržava. Ukoliko jedan od bračnih drugova ima djecu iz prvog braka i oni mogu dobiti dozvolu boravka. Za dobijanje ove dozvole neophodna je saglasnost drugog roditelja ( ukoliko je živ );
· sa punoljetnom djecom, koju izdržava, ukoliko ova djeca iz objektivnih razloga ne mogu sama obezbijediti svoje izdržavanje, ili ukoliko im to ne dozvoljava zdravstveno stanje;
· sa roditeljima, koje izdržava. Ukoliko roditelji stranca, koji ima urednu dozvolu boravka, nemaju u zemlji porijekla drugu djecu, koja se brinu o njihovom izdržavanju, mogu biti ujedinjeni s djecom koja borave u Italiji. Isto vrijedi i za roditelje koji su prekoračili starosnu dob od 65 godina i ukoliko njihova djeca, koja žive s njima, dokažu da iz zdravstvenih razloga ne mogu obezbijediti izdržavanje roditelja;
· s rodjacima, do trećeg koljena, koje izdržavaju ( oni koji, po italijanskom zakonu, nisu sposobni obavljati radne aktivnosti ).

Član 24. DOZVOLA BORAVKA IZ FAMILIJARNIH RAZLOGA
Dozvola boravka stečena na osnovu familijarnih razloga ( udaja/ženidba ) bit će oduzeta ukoliko se utvrdi da bračni drugovi ne žive zajedno. Isto ne vrijedi ukoliko su bračni drugovi u toku zajedničkog življenja stekli potomstvo.
Ukoliko jedan od bračnih drugova umre, drugi bračni drug može dozvolu boravka iz familijarnih razloga preobraziti u radnu dozvolu (zavisan rad ili obavljanje samostalne radne aktivnosti). Starosna dob bračnog druga koji traži preobražaj dozvole boravka ne može prekoračiti granicu starosti, koja je neophodna za obavljanje radnih aktivnosti. Dozvola boravka iz familijarnih razloga, poslije smrti bračnog druga može biti preobražena i u dozvolu boravka za studij.

Član 25. MALOLJETNICI, DATI NA POVJERENJE DO STICANJA PUNOLJETNOSTI
Maloljetnim strancima, koji su , bili uključeni u jedan od projekata (najmanje dvije godine), koje ostvaruju privatne i javne ustanove, a realizuju se , da bi se isti integrisali u društveni i javni život, moguće je, po sticanju punoljetnosti izdati dozvolu boravka ( ukoliko Odbor za maloljetnike, po članu 33, ne odluči drukčije). Javne i privatne ustanove, koje realizuju ove prijekte moraju imati predstavništva na državnom nivou i biti priznata i od Vlčpade. Dozvola boravka može biti sljedećeg karaktera: obrazovanje (profesionalni kursevi ili univerzitetski studij) i obavljanje zavisnog ili samostalnog rada.
Ustanova koja realizuje projekat - po sticanju punoljetnosti maloljetnog stranca -, treba priložiti sljedeća dokumenta s adekvatnim dokazima: uvjerenje da zainteresovani boravi na teritoriji Italije najmanje tri godine; da je uključen u projekat najmanje dvije godine; da ima osigurano mjesto boravka i da pohađa neki obrazovni kurs ili obavlja neku plaćenu radnu aktivnost, odnosno da ima sklopljen radni ugovor i očekuje početak obavljanja radnih aktivnosti.
Broj dozvola boravka ovog tipa je smanjen u odnosu na broj koji je bio određen u predhodnom Zakonu, a član 3.stav 4 u novom Zakonu govori o ovom problemu.

Član 26. PRISTUP UNIVERZITETSKOM OBRAZOVANJU
Svi strani studenti, kao i Italijani, imaju pravo na univerzitetsko obrazovanje, ukoliko imaju: boravišnu kartu (carta di soggiorno ); dozvolu boravka za obavljanja zavisnog ili samostalnog rada; dozvolu boravka iz familijarnih razloga; politički azil; humanitarni azil; dozvolu boravka iz religioznih razloga, itd. Isto se odnosi na strance, koji uredno borave najmanje godinu dana na teritoriji Italije i pohađali su srednju školu u Italiji ( dovoljan je posljednji razred ). U ovu grupu spadaju i stranci, koji su bilo gdje u svijetu stekli diplomu u nekoj italijanskoj srednjoj školi, te oni koji su pohađali internacionalne škole priznate u Italiji ip u svijetu.
Ulazak stranih studenata i njihov pristup univerzitetskom obrazovanju je regulisan sporazumom itlijanske vlade i zainteresovane države. Stepen srednjoškolskog obrazovanja stečen u zemlji porijekla stranca treba odgovarati stepenu obrazovanja koji je neophodan za pristup univerzitetskom obrazovanju u Italiji. Zainteresovani studeni trebaju raspolagati ostalim potrebnim dokumentima, koje određuje Ministarstvo za visoko obrazovanje.

Član 27. PRIHVATNI CENTRI I PRAVO NA DRUŠTVENI STAN
Svi stranci, koji dolaze iz zamalja koje nisu članice Evropske Zajednice i imaju urednu dozvolu boravka, imaju pravo da se ravnopravno s ostalim građanima integrišu u italijansku društvenu zajednicu.
Stranci, koji imaju boravišnu kartu (carta di soggiorno) ili dozvolu boravka, čiji je rok trajanja najmanje dvije godine i imaju uredan posao - zavisan ili samostalan - , imaju pravo, kao i italijanski građani, podnijeti zahtjev za dobijanje društvenog stana. Zahtjevi se podnose agencijama za rješavanje stambenih problema i raspoređeni su po opštinama u svakoj regiji.

Član 28. UPOTPUNJENJE ZAKONA
Funkcije koje je po predhodnom zakonu obavljalo prigradsko Ministarstvo rada i socijalne ustanove , sada obavljaju: Državne pokrajinske uprave ( prefettura - ufficio territoriale del Governo). Riječ " prettore " je zamijenjena sledecim: monokratski sud ( il tribunale composizione mponocratica ".

Član 29. BRAČNI SPORAZUMI, NE POŠTOVANJE ZAKONOM PREDVIĐENIH STAVOVA I ODUZIMANJE DOZVOLE BORAVKA
Stranci, koji su na teritoriji Italije zaključili bračnu zajednicu s italijanskim državljanima dobijaju automatski dozvolu boravka. Ukoliko dođe do sklapanja braka između dva stranca, a jedan od njih boravi najmanje godinu dana u Italiji i ima dozvolu boravka i njegov bračni drug će dobiti dozvolu boravka. Dozvola boravka stečena na ovaj način automatski se ukida, ukoliko bračni par efektivno ne živi zajedno. Dozvola boravka se ne oduzima ukoliko je u toku bračne zajednice došlo do sticanja potomstva.

Član 30. MJERE POJAČANJA PREDVIĐENE DIPLOMATSKIM PREDSTAVNIŠTVIMA I KONZULARNIM UREDIMA
U slučaju potrebe, Diplomatska predstavništva i konzularni uredi mogu zaposliti pomoćno osoblje. Prilikom zapošljavanja novog osoblja neophodno je poštovanje zakonom predviđenih mjera i predhodna saglasnost centralne administracije ( MVP u zemlji porijekla). Pomoćni radnici zapošljavaju se na vrijeme od šest mjeseci (najkraće) i osamdeset mjeseci (najduže).

Član 31. DOZVOLA BORAVKA ZA ONE KOJI TRAŽE POLITIČKI AZIL
Stranac, koji želi stupiti na teritorij Italije kao izbjeglica, treba graničnoj policiji predstaviti pismenu dokumentaciju s opravdanim razlozima. Ukoliko zainteresivanog nije potrebno zadržati u policiji, teritorijalni upravnik policije odobrava izdavanje dozvole boravka. Dozvola boravka obično traje do kponačne odluke kojom se zainteresovanom odobrava status azilanta.

Član 32. POJEDNOSTAVLJENI POSTUPAK
Podnosilac zahtjeva za azil može biti zadržan na teritoriji Italije samo za jedan kratak period. Vrijeme zadržavanja podnosioca zahtjeva za azil određuju kompetentne vlasti pozivajući se na zakonodavni dekret od 25 jula 1998., broj 286 i to u sljedečim slučajevima:

a) utvrđivanje identiteta i nacionalnosti zainteresovanog, ukoliko isti ne posjeduje dokumente koji potvrđuju njegov identitet i državljanstvo ili ukoliko je po dolasku na teritorij Italije predstavio falsifikovane dokumente;
b) utvrđivanje opravdanosti razloga na osnovu kojih zinteresovani traži azil, ukoliko ti razlozi nisu već poznati i priznati;
c) priznavanje prava da zainteresovanom za azil bude dopušten ulazak na teritorij Italije.

Podnosilac zahtjeva za azil može biti zadržan i u sljedečim slučajevima:
a) ukoliko je zainteresovani podnio zahtjev za odobrenje političkog azila i nakon toga pokušao da zavara ili zavarao granične kontrole, odnosno ukoliko zahvaljujući prevari ilegalno boravi na teritoriji države;
b) ukoliko je posnosilac zahtjeva za azil već imao izgon.

Zadržavanje podnosioca azila u centrima za identifikaciju je moguće izvršiti u slučajevina kao što je u stavu 1 (a, b i c) i u slučajevima kao u stavu 2a, poštujući propise zakona. Predstavnicima UNHCR-a, je dozvoljen pristup centrima za identifikaciju. Pristup je dozvoljen i advokatima, organipma i zavodima za zašitu izbjeglica, koji imaju sigurna iskustva u ovom sektoru. Autorizaciju daje Ministarstvo unitrašnjih poslova.
O zadržavanju podnosioca zahtjeva za azil govori član 14. stav 2a u novom zakonu po ugledu na pravni dekret od 25 jula 1998. broj 286.
Centrima privremenog boravka i pomoći dozvoljen je pristup predstavnocima UNHCR-a (član 14.). Pristup je dozvoljen i advokatima i organima za prava izbjeglica, koji imaju iskustvo u ovom sektoru. Autorizaciju daje Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Ukoliko vrijeme predviđeno za provođenje pojednostavljenog postupaka istekne (član 1), a postupak još uvijek nije priveden kraju, strancu je dopuštena privremena dozvola boravka sve dok postupak ne bude završen.
Pojednostavljeni postupak- Postupak se primjenjuje za definisanje molbe i za priznavanje izbjegličkog statusa podnosiocu zahjeva za azil. Isto se odnosi i na podnosioca zahtjeva na azil, koji je obmanuo ili pokušao obmanuti granične kontrole, ili je njegov boravak na teritoriji Italije neuredan (iregolaran), ili je pak već dobio izgon.
Teritorijalne Komisije- U pokrajinskim upravama- teritorijalni Vladini uredi imenovani pravilnikom u članu 1., stavu 2.,- osnovane su teritorijalne komisije, čiji je posao priznavanje izbjegličkog statusa podnosiocima zahtjeva za azil. Komisije su imenovane na osnovu dekreta Ministarstva unutrašnjih poslova. Predsjedavajući komisije je pokrajinski funkcioner, a ostali članovi su: jedapn funkcioner državne policije, jedan predstavnik policije iz redova gradske policije i jedan predstavnik UNHCR-a.
Nacionalna komisija za pravo na azil - Centralna komisija za priznavanje izbjegličkog statusa, koja je definisana članom 2 ( Pravilnik dekreta Predsjednika republike od 15 maja 1990, br. 136) trasformisana je u Nazionalnu komisiju za pravo na azil, odnosno " Nacionalna Komisija". Naziv je donio predsjednik Vijeća ministara na prijedlog Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Predsjedavajući komisije je pokrajinski upravnik policije, jedan rukovodilac iz redova predsjedništva vijeća ministara, jedan član iz diplomatije, jedan službenik iz redova Odsjeka za ljudska prava i imigraciju; i jedan rukovodilac iz redova javne bezbijednosti.
Sastancima prisustvuje jedan predstavnik UNHCR-a, koji je na dužnosti u Italiji.

Član 33. PRIJAVLJIVANJE (UZIMANJE) RADNIKA U REDOVAN RADNI ODNOS
Bilo ko, ko je tri mjeseca prije stupanja na snagu novog zakona primio u radni odnos stranca koji dolazi iz jedne od zemalja koja ne pripada Evropskoj Zajednici s namjerom da obavlja kućne poslove, pomaže starcima i hendikepiranima, dužan je da u roku dva mjeseca od dana stupanja na snagu novog zakona i u skladu s odredbama zakona isto prijavi pokrajinskoj upravi.

Član 34.PRELAZNA I FINALNA PRAVILA
U roku od šest mjeseci, od dana objavljivanja postojećeg zakona u Službenipm novinama, nastavlja se s donošenjem pravilnika za primjenjivanje i upotpunjenje postojećeg zakona. Istim pravilnikom definisani su načini rada ureda za zapošljavanje imigranata ( članovi 18., 23. i 28.). Provincijska direkcija kontroliše rad ovih ureda.
U roku od četiri mjeseca od dana objavljivanja postojećeg zakona u Službenim novinama nastavlja se s pregledanjem i upotpunjavanjem odredbi postojećeg zakona za imigrante, uzimajući u obzir aktuelno stanje stranaca i njihovo pravo na azil.

Član 35. CENTRALNA DIREKCIJA ZA IMIGRANTE I CENTRALNE GRANIČNE POLICIJE
Ministarstva unutrašnjih poslova imenovalo je pri odsjeku za javnu sigurnost "Centralnu direkciju za imigrante i centralnu graničnu policiju". Zadaci ovih direkcija su: pokretanje i kordinacija aktivnosti granične policije i borbe protiv kriomičnog ulaska stranaca. Organima javne sigurnosti povjereno je kontrolisanje ulaska i izlaska imigranata. Na čelu gore rečene Direkcije je pokrajinski upravnik policije.

Član 36. DRŽAVNA POLICIJA I NJENI STRUČNJACI
1. U skladu sa strategijama protiv kriomičnog ulaska imigranata, Ministarstvo unutrašnjih poslova u dogovoru s Ministarstvom vanjskih poslova može slati u diplomatska i konzularna predstavništva organe policijske vlasti. Cilj ovih kolaboracija je spriječavanje kriomičnog ulaska imigranata.
2. Za provođenje ovog člana, za 2002 godinu izdvojena je suma od 778.817 eura i 1.557.633 eura za tekuću 2003 godinu. Uzipmajući u obzir troškove za trogodišnji period 2002-2004 Ministarstvo ekonomije i finansija izdvojilo je za 2002 godinu "Specijalni fond", koji će pomoći pri provođenju ovoga člana. U svrhu istog ulazi u suma izdvojena od strane Ministarstva vanjskih poslova.

Član 37. PLAN PARLAMENTARNOG KOMITETA KOJI SE ODNOSI NA PROVOĐENJE SCHENGENSKOG SPORAZUMA, NADZORNOST NA AKTIVNOSTI EUROPOLA I KONTROLU I NADZORNOST IMIGRACIJE
Parlamentarnom komitetu, koji je dobio naziv "Parlamentarni komitet za kontrolisanje i provođenja Šengenskog sporazuma, nadzornosti na aktivnosti Europola i kontrolu i nadzornost imigracije" povjereno je i provođenja ovog zakona, provođenje internazionalnih dogovora i ostalih zakonskih odredbi koje se odnose na imigraciju i azil. Svake godine Vlada podnosi zvještaj iz ove oblasti Komitatu, a komitet izvještava Skupštinu (Komoru).

Član 38. FINANSIJE PREDVIĐENE ZA PRIMJENU ZAKONA
1. Za primjenjivanje čanova 2, 5, 17, 18, 19, 20, 25 i 34 na teret države nisu predviđena dodatna novčana izdvajanja.
2. Za primjenjivanje člana 30., stav 1. za 2002 godinu predviđena je suma od 1.515.758 eura i 3.031.517 za 2003 godinu. Uzimajući u obzir troškove za trogodišnji period 2002-2004 Ministarstvo ekonomije i finansija izdvojilo je za 2002 godinu "Specijalni fond", koji će pomoći pri provođenju ovoga člana. U svrhu istog ulazi i suma izdvojena od strane Ministarstva vanjskih poslova.
3. Za provođenje članova 1.; 12.stav 1c; 13 i 32 za 2002 godinu predviđena je suma od 25,91 milion eura; 130,65 miliona eura za 2003 godinu; 125, 62 miliona eura za 2004 godinu i 117,75 miliona eura za 2005 godinu. Uzimajući u obzir troškove za trogodišnji period 2002-2004 Ministarstvo ekonomije i finansija izdvojilo je za 2002 godinu "Specijalni fond", koji će pomoći pri provođenju ovoga člana. U svrhu istog ulazi i suma izdvojena od strane Ministarstva vanjskih poslova.
4. Ukoliko se ukaže potreba Ministarstvo ekonomije i financija je autorizovano da u skladu sa svojim dekretima promijeni bilans.