Uvod

Danas, više nego ikada ranije, prilazi se traženju najboljih načina da se upoznaju "drugi", s ciljem međusobnog poštovanja i cijenjenja kulturalnih i religijoznih nejednakosti. Samo na ovaj način mogu se shvatiti recipročne različitosti i odkloniti strahovi i predrasude, koji mogu dovesti do diskriminacije, xenofobije itd. Ovo je jedini pravi put kojim se može doći do jedne demokratske, uredne i pozitivne društvene zajednice.

Na osnovu analize o potrebama pripadnika kulturalnih manjina i onih koji trebaju udovoljiti zahtjevima predhodnih, kulturalna medijacija se može podijeliti na tri različite vrste:

a) praktično-orijentativna
b) lingvističko-komunikativna
c) psihološko-socijalna

a) Prva vrsta medijacije, koja je jasno izrečena od pripadnika manjih etničkih grupa, ima praktično-orijentativnu funkciju. Dezorijentisani, u za njih novom i nepoznatom društveno-institucionalnom i političko-birokratskom sistemu, oni traže pomoć od svojih zemljaka (ili od drugih stranaca, koji borave duže u Italiji). I od jednih i od drugih traže osnovne informacije i jednu vrstu vodiča pri njihovim prvim kontaktima sa institucijama i pravnim uredima u Italiji.
Najčešće je to pomoć (medijacija) prilikom upisa djece u školu, prilikom prvih kontakata s zdravstvenim institucijama, vakcinacije djece, požurivanja regulisanja dokumenata, itd.

b) Medijacija koja je vezana za institucije i druge birokratske usluge ima jezičko-komunikativnu funkciju, koja nastaje između službenika (zaposlenog u nekom uredu) i pripadnika različitih kultura (stranaca); službenici dakle imaju profesionalnu ulogu tj.ulogu institucionalnog karaktera, a drugi, zbog teskoća, kojih su lični nosioci, zavise od službenika.

Cilj kulturalne medijacije je da stvori takav komunikativni odnos, koji ce pomoći pripadnicima drugih kultura da shvate normalnim određene stvari i situacije, koje su im se u prvom momentu činile čudne i neshvatljive, a to samo zato što ne pripadaju njihovoj kulturi.

c) Na osnovu analize mišljenja pripadnika manjih etničkih grupa došlo se do sljedećih iterpretacija:

1. Prva interpretacija uzima u obzir sve korisnike javnih usluga. Bez obzira na etničko porijeklo, svi korisnici javnih usluga, koji dolaze u direktan kontakt sa službenicima imaju potrebu za medijatorom. Ne poznavajući pravila oni su u svakom slučaju u zaostatku u odnosu na službenike koje rade u ovim institucijama. Na osnovu ove interpretacije, teskoće stranaca ne razlikuju se kvalitativno puno od teškoća s kojima se susreću i Italijani, ali je sam pristup teškoćama teži za jednog stranca neg što je to za jednog italijanskog državljanina.

2. Druga interpretacija povlači dublja pitanja. Ona traži temeljitija rješenja od prve, ali se čini adekvatnijom za pronalaženje rješenja, koji dovode do diskriminacije.Ona zahtijeva analizu različitih vrsta diskriminacije i analizu dinamičnosti diskriminacije.

Npr. Ako osoba koja se nalazi u invalidskim kolicima nije u mogućnosti da e fizički približi šalteru u nekom uredu, strani građani su u istom položaju, jer su informacije, koje im daje osoba sa šaltera za njih ne shvatljive. Za rješavanje prvog problema potrebne su posebne pokretne stepenice, za drugi slučaj potrebni su prevodioci i medijatori.

Osim toga, dužnost medijatora je da nađe najbolji način da objasni probleme i jedne i druge strane, te da u svakom momentu radi na proširenju informacija brinući se da objasni i izjednači specifična kulturalna shvatanja. 

- Bude detaljno informisan o problemu s kojim se susreće;
- Odbije kršenje italijanskog zakona, ili zakona službe i ustanove za koju obavlja aktivnost/savjetovanje;
- Odbije rješavanje zadataka za koje nema neophodno znanje, kompetentnost i kvalifikaciju;
- Odbije učevstvovanje u diskriminaciji i racizmu; uvredi običaja, vjeroispovijesti, i vrijednostima bilo koje kulture s kojom se susreće (kultra stranca, kultra službenika ili osobna kultura).

vrati se na pocetak

Bolnice, ASL
U zdravstvenom sektoru aktivnosti medijatora su sljedeće: primiti stranog klijenta (pacijenta); olakšati kominikaciju izmedu pacijenta i zdravstvenog radnika u toku pregleda; obavijestiti i pojasniti zdravstvenim radnicima kulturu pacijenta; proizvesti informativni materijal. Osim gore navedenih aktivnosti medijator pomaže pacijentima pri upisu u SSN (Nacionalni zdravstveni servis) i u orijentaciji pri traženju određenih zdravsrvenih ustanova koje isti trebaju posjetiti.

Socijalni servis u općinama/komunama, Socijalni servis u ASL-u ( maloljetni, odrasli, familije)
U socijalnom sektoru aktivnosti medijatora su sljedeće: primiti strance koji se obraćaju socijalnom servisu; olakšati komunikaciju između socijalnih radnika i stranaca ukoliko je ista nemoguća zbog ne poznavanja italijanskog jezika; pojasniti kulturalne specifičnosti (načini edukacije, religiozne posebnosti); objasniti strancima uloge i mogućnosti koje pokrivaju službenici u socijalnom sektoru; ponuditi pomoć socijalnim radnicima pri rješavanju slučajeva čiji su protagonisti stranci.